NEMIRNA DUŠA

























Nemirna duša

Vidjeh tebe, Nado, kako mirna letiš
Iznad gnijezda orla, previsoko za me.
Upit ću tvoje drhtaje iz tame
Zamišljajuć iz Pakla tebe da me spasiš.

O, oblaci tupi! Mir mi vratite taj,
Zar da se rodim ne znajuć svijeta?
Gledam vječnost pokraj crnoga cvijeta,
Zlatna mu ljepota sa sunca briše sjaj.

Orgulja mitskih krvav udišem poj.
Neprijatan očaj tu se budi samo,
Prema meni trpko ide spomena roj.

Da, Nesrećo! Želim da me vodiš tamo,
Magla gdje žuta vrišti poput noći,
Tamo gdje će moja duša naplakat se moći.


Napisao: F. Karažija