četvrtak, 11. svibnja 2017.

WINGS FOR LIFE 2017 by Mihael Pleša


Sve je počelo jednog sunčanog dana kada sam na početku školske godine došao iz škole i nisam znao što da radim. Sjetio sam se da u blizini doma imamo atletsku stazu, spremio sam se i otišao trčati. Malo po malo i trčanje mi je prešlo u naviku. 

Najdraže mi je trčati navečer kada padne mrak ili rano ujutro, zbog svježeg zraka. Mnogi koji su me sretali rano ujutro dok sam išao trčati su mi govorili da se uzalud trudim i da time ništa neću postići. Ipak bilo je i onih koji su mi se divili i davali mi podršku kako bih uspio. Tim ljudima sam jako zahvalan jer su mi pomogli na putu do uspjeha.


Ispočetka sam se rekreativno bavio trčanjem, a nakon nekog vremena me profesor Čižić uveo u svijet utrka. Profesor Čižić je osoba koja je učinila prekretnicu u mom životu što se trčanja tiče. Od prvog trenutka kada sam izrazio želju za trčanjem, profesor se trudio na mene prenijeti što više znanja o utrkama. Izrazito sam zahvalan profesoru Čižiću zbog truda kojeg je uložio kako bi osmislio plan treninga kako bih ja napredovao i ostvario što bolji rezultat. 


Vrhunac svega bila je utrka Wings for life koja se održala 7. svibnja ove godine u Zadru. Čini se pomalo suludo pripremati se osam mjeseci za jednu utrku, ali kada smo stigli u Zadar shvatio sam da se sav trud isplatio jer je taj osjećaj kada znaš da si dio nečeg tako plemenitog stvarno neopisiv. Kako se bližilo vrijeme starta bio sam sve više uzbuđen. Počelo je finalno odbrojavanje, 10 minuta do početka, adrenalin je na vrhuncu. Nekoliko trenutaka kasnije uz zvuk trube došao je i taj dugo očekivani početak. Kada sam čuo trubu kroz mene su prošli trnci od uzbuđenja, bio sam jako sretan i nadao sam se da ću ostvariti cilj koji sam si zadao prije utrke. Atmosfera tijekom utrke je bila jako pozitivna, ljudi su ohrabrivali jedni druge kako bi svi ostvarili što bolji rezultat. U onom trenutku kada me prestiglo auto koje je za mene označilo kraj utrke obuzeo me osjećaj sreće. 


Znao sam da sam ostvario svoj cilj i da se upornost isplatila. Osjećaj je bio još bolji kada sam shvatio da sam zapravo bio sudionik svjetske utrke kojoj je bio cilj pomoći drugima. Koliko je utrka na mene ostavila pozitivan dojam dovoljno govori to da ću se nakon kratkog odmora početi pripremati za sljedeću godinu kada ću pokušati poboljšati svoj rezultat.


Mihael Pleša, 3. razred